Ustaljena fraza da svako ljeto donosi jednu novu ljubav, u mojim ušima nema prizvuka. Ono, što ovo užareno sunce može, sa prvim zrakama da donese jednoj čeznutljivoj prilici samo je svitanje uspomena jednog prošlog vremena. Zrak bez osjećaja. Beživotan, surov, prožet jednom nostalgijom. Uronim tako u to beščulno stanje, jedan bestjelesni ambijent potreba za tobom…
Pobacaj svoje stare slike. Na njima nisi ti, već neko tebi drag i poznat, tvoj most na putu iz jednog bića u drugo biće. Pobacaj svoje stare slike ! Na njima nisi ti, nego uspomena na tebe !
Ohhh, it's not that ! Damn, it's not even that !
Postajem očajna. Moram da ga vidim.
Ne.. Mi nismo bili ljubavnici… Nikad. Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali… I to je sve. Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokusavali da je sastavimo, ko zna zašto… I ta tajna lebdjela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa… Negdje ovdje…